Crtanje novih karti nade

Apostolsko pismo Crtanje novih karti nade pape Lava XIV. povodom 60. obljetnice Koncilske deklaracije

Datum Unosa: 2025-10-29

Datum Objave: 2025-10-27

Autor: papa Lav XIV.

Ključne riječi: odgoj

Sadržaj

1. Predgovor
2. Dinamična povijest
3. Živa tradicija
4. Kompas Gravissimum educationis
5. Središnjost osobe
6. Identitet i subsidiaritet
7. Kontemplacija Stvorenja
8. Odgojna konstelacija
9. Kretanje u nove prostore
10. Sjevernjača Globalnog kompakta o obrazovanju
11. Nove karte nade

Izvornu apostolsku pobudnicu možete pročitajte ovdje.

Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika je dalo svoj sažetak kojeg možete pročitati ovdje.

Sljedi apostolsko pismo.

1. Predgovor

1.1. Crtanje novih karata nade. 28. listopada 2025. obilježava 60. obljetnicu Deklaracije Gravissimum educationis, o iznimnoj važnosti i aktualnosti odgoja u ljudskom životu. Tim tekstom Drugi vatikanski sabor podsjetio je Crkvu da odgoj nije pomoćna djelatnost, nego tkanje samog evangelizacijskog poslanja: to je konkretan način da Evanđelje postane odgojni čin, odnos, kultura. Danas, suočeni s brzim promjenama i zbunjujućim nesigurnostima, to naslijeđe pokazuje iznenađujuću otpornost. Gdje se odgojne zajednice dopuštaju voditi riječju Kristovom, one se ne povlače, nego obnavljaju; ne grade zidove, nego mostove. Odgovaraju kreativno, otvarajući nove mogućnosti prijenosa znanja i smisla u školama, sveučilištima, u strukovnoj i građanskoj izobrazbi, školskom i mladenačkom pastoralnom radu te u istraživanju, jer Evanđelje ne zastarijeva nego “čini sve novo” (Otk 21,5). Svaka generacija ga čuje kao obnoviteljsku novinu. Svaka generacija odgovorna je za Evanđelje i za otkrivanje njegove sjemenične i umnožavajuće moći.

1.2. Živimo u složenom, fragmentiranom, digitaliziranom odgojnom okruženju. Upravo zbog toga mudro je zastati i ponovno usmjeriti pogled na “kozmos kršćanske paideie”: viziju koja se tijekom stoljeća uspjela obnavljati i pozitivno nadahnjivati sve višestruke aspekte odgoja. Od svojih početaka Evanđelje je stvaralo “odgojne konstelacije”: iskustva skromna i snažna, sposobna tumačiti vrijeme, očuvati jedinstvo vjere i razuma, mišljenja i života, znanja i pravednosti. U olujnome vremenu bila su konop za spašavanje; u mirnom, jedro razapinje. Svjetiljka u noći za usmjeravanje plovidbe.

1.3. Deklaracija Gravissimum educationis nije izgubila ništa od svoje snage. Njezinom primjenom rodile su se konstelacije djela i karizmi koje i danas vode put: škole i sveučilišta, pokreti i instituti, laičke udruge, redovničke zajednice te nacionalne i međunarodne mreže. Zajedno ti živi subjekti konsolidirali su duhovno i pedagoško naslijeđe sposobno prijeći u XXI. stoljeće i odgovoriti na najočitije izazove. To naslijeđe nije uklesano u kamen: kompas je koji i dalje pokazuje put i govori o ljepoti hoda. Očekivanja danas nisu manja nego ona s kojima se Crkva susrela prije šezdeset godina; naprotiv, proširila su se i postala složenija. Suočenja s milijunima djece u svijetu kojima još nije omogućeno osnovno obrazovanje traže naš odgovor; dramatične obrazovne hitnosti izazvane ratom, migracijama, nejednakostima i raznim oblicima siromaštva pozivaju nas na obnavljanje posvećenosti. Odgoj, kako sam podsjetio u Apostolskom poticaju Dilexi te, “jedan je od najuzvišenijih izraza kršćanske ljubavi”. Svijet treba ovu vrstu nade.

2. Dinamična povijest

2.1. Crkva je “majka i učiteljica” ne nadmoći, nego služenjem. Prati rast slobode, preuzimajući misiju Božjeg Učitelja kako bi svatko “imao život i imao ga u izobilju” (Iv 10,10). Odgojni stilovi koji su se smjenjivali pokazuju viziju čovjeka kao slike Božje, pozvanog k istini i dobroti, te mnoštvo metoda u službi toga poziva. Odgojni karizmi nisu krute formule: originalni su odgovori na potrebe svakog doba.

2.2. U ranim stoljećima oci pustinjaci poučavali su mudrost pripovijestima i izrekama; ponovo su otkrili put prema bitnom, disciplini govora i čuvanju srca; prenosili su pedagogiju pogleda koja prepoznaje Boga posvuda. Sveti Augustin, spajajući biblijsku mudrost s grčko-rimskom tradicijom, shvatio je da autentični učitelj bude želju za istinom, odgaja slobodu čitanja znakova i sluha za unutarnji glas. Monahizam je tu tradiciju sačuvao u najnedostupnijim mjestima, gdje su se stoljećima klasična djela proučavala i tumačila — bez tog tihog rada u službi kulture mnogi bi spisi danas bili izgubljeni. Iz “srca Crkve” rođena su prva sveučilišta, koja su se od početaka pokazala kao “neusporedivi centri kreativnosti i širenja znanja za dobro čovječanstva”. U njihovim su dvoranama spekulativna misao, posredstvom propovjedničkih redova, mogla dobiti čvrstu strukturu i gurnuti granice znanosti. Mnoge redovničke zajednice započele su djelovanje upravo u tim poljima te obogatile odgoj pedagoški inovativnim i društveno vizionarskim odgovorima.

2.3. Odgoj se iskazao na mnogo načina. U Ratio Studiorum bogatstvo skolastičke tradicije stopljeno je s ignacijanskom duhovnošću, prilagođavajući kurikulum koji je razrađen, interdisciplinaran i otvoren eksperimentiranju. U XVII. stoljeću u Rimu sveti Josip Calasanz otvorio je slobodne škole za siromašne, osjećajući da pismenost i računanje predstavljaju pitanje dostojanstva prije nego puko znanje. U Francuskoj sveti Ivan Krstitelj De La Salle, osvijestivši nepravednost isključivanja djece radnika i običnih ljudi iz sustava obrazovanja, utemeljio je Družbu kršćanskih Škola. Početkom XIX. stoljeća sveti Marcellin Champagnat posvetio se misiji odgoja i evangelizacije djece i mladih, osobito onih najpotrebitijih. Slično tome, sveti Ivan Bosco sa svojom “preventivnom metodom” pretvorio je disciplinu u razumljivost i bliskost. Hrabre žene poput Vicente Marije López y Vicuña, Francesce Cabrini, Josephine Bakhite, Marie Montessori, Katharine Drexel i Elizabeth Ann Seton otvarale su vrata djevojčicama, migrantima i marginaliziranima. Ponavljam ono što jasno rekoh u Dilexi te: “Za kršćansku vjeru, obrazovanje siromašnih nije usluga, nego dužnost.” Ta genealogija praktičnog djelovanja svjedoči da pedagogija u Crkvi nije odvojena teorija, nego tijelo, strast i povijest.

3. Živa tradicija

3.1. Kršćanski odgoj je zajedničko nastojanje: nitko ne odgaja sam. Odgojna zajednica je “mi” u kojem se susreću učitelji, učenici, obitelji, administrativno i servisno osoblje, pastiri i civilno društvo da bi zajedno stvarali život. Ovo “mi” sprječava da voda zaglavi u močvarnom „uvijek se radilo tako“ i prisiljava je da teče, hrani i natapa. Temelj ostaje isti: osoba, slika Božja (Post 1,26), sposobna za istinu i odnos. Zato pitanje odnosa vjere i razuma nije opcionalno: “Religijska Istina nije samo dio, nego preduvjet općeg znanja.” Riječi svetog Johna Henryja Newmana — kojega imam radost proglasiti suzaštitnikom Crkvenog odgojnog poslanja zajedno sa svetim Tomaom Akvinskim — poziv su na obnavljanje posvećenosti znanju koje je intelektualno odgovorno i strogo jednako koliko i ljudsko. Moramo biti oprezni da ne upadnemo u zamku fides-a isključenog iz ratio; potrebno je izroniti iz plitkosti oporavljanjem empatične i otvorene vizije, kako bismo bolje razumjeli na koji se način čovječanstvo danas razumije i razvili odgoj koji tomu može odgovoriti. Zato želja i srce ne smiju biti odvojeni od znanja: to bi značilo rascjepiti osobu. Katedre i škole katoličke su mjesta gdje se pitanja ne utišavaju, sumnja se ne tjera nego prati; srce s drugim srcem dijalogom prisnije govori. Cor ad cor loquitur bio je kardinalski moto svetog Johna Henryja Newmana, uzet iz pisma svetog Franje Saleškog: “Iskrenost srca, a ne obilje riječi, pogađa srca ljudi.”

3.2. Odgajanje je čin nade i strasti koja se obnavlja jer očituje obećanje koje vidimo u budućnosti čovječanstva Specifičnost, dubina i širina odgojnoga djelovanja jest rad — koliko tajanstven toliko i stvaran — “činiti da biće cvjeta […] brinuti se za dušu”, kako čitamo u Platonskoj Apologiji Sokrata. To je “zvanje obećanja”: obećava vrijeme, povjerenje, vještinu; obećava pravdu i milosrđe, hrabrost istine i utjehu. Odgajanje je rad ljubavi koji se prenosi s koljena na koljeno, krpajući poderano tkanje odnosa i vraćajući težinu obećanju riječima: “Svaki čovjek sposoban je za istinu, a put je podnošljiviji kad se ide uz pomoć drugoga.” Istina se traži u zajednici.

4. Kompas Gravissimum educationis

4.1. Deklaracija Gravissimum educationis ponovno potvrđuje pravo svake osobe na obrazovanje i ističe obitelj kao prvu školu čovječanstva. Euharistijska zajednica pozvana je podržavati okoline koje integriraju vjeru i kulturu, poštuju dostojanstvo svih i ulaze u dijalog sa društvom. Dokument upozorava da se odgoj ne smije svesti na funkcionalnu obuku ili ekonomski alat: osoba nije “profil vještina”, ne može se reducirati na predvidljivi algoritam, nego je lice, priča, zvanje.

4.2. Kršćanska formacija obuhvaća cijelu osobu: duhovnu, intelektualnu, emocionalnu, društvenu, tjelesnu. Ne stavlja ručne i teoretske vještine, znanost i humanizam, tehnologiju i savjest u opreku; traži da profesionalnost bude prožeta etikom te da etika nije apstraktan pojam nego svakodnevna praksa. Obrazovanje ne mjeri svoju vrijednost samo prema efikasnosti: mjeri je prema dostojanstvu, pravdi i sposobnosti služenja općem dobru. Ovaj integralni antropološki pogled mora ostati kamen-temelj katoličke pedagogije. Slijedeći misao svetog Johna Henryja Newmana, suprotstavlja se strogo mercantilističkom pristupu koji danas prečesto prisiljava da se obrazovanje mjeri isključivo funkcionalnošću i korisnošću.

4.3. Ta načela nisu uspomene iz prošlosti — ona su vodilje. Govore da se istina traži zajedno; da sloboda nije hirovito, nego odgovor; da autoritet nije vladanje nego služenje. U odgoju se ne smije “tvrditi posjedovanje monopola nad istinom”, nasuprot tome, “znati kako pristupiti problemima važnije je od pružanja momentalnih odgovora na zašto i kako se s njima suočiti.” Cilj je naučiti se sučeljavati s problemima, koji su uvijek različiti jer je svaka generacija nova i suočava se s novim pitanjima i snovima. Katolički odgoj ima zadaću obnoviti povjerenje u svijetu ispunjenom sukobima i strahom, pamteći da smo sinovi i kćeri, a ne siročad; bratstvo izrasta iz te spoznaje.

5. Središnjost osobe

5.1. Stavljanje osobe u središte znači odgajati ih da gledaju s Abrahamovom dalekovidnošću (Post 15,5): pomagati im otkriti smisao života, njihovo neotuđivo dostojanstvo i odgovornost prema drugima. Obrazovanje nije samo prijenos sadržaja, nego i učenje vrlina. Ono oblikuje građane sposobne služiti i vjernike sposobne svjedočiti — muškarce i žene koji su slobodniji, više nisu sami. Formacija ne može biti improvizirana. Prisjećam se rado godina provedenih u ljubljenoj Biskupiji Chiclayo, posjeta Katoličkom sveučilištu San Toribio de Mogrovejo, prigoda da se obratim akademskoj zajednici riječima: “Nismo rođeni profesionalcima; svaki sveučilišni put gradi se korak po korak, knjigom po knjigom, godinom po godinom, žrtvom za žrtvom”.

5.2. Katolička škola je okruženje u kojem se vjera, kultura i život isprepliću. Nije puko tijelo institucije, nego živo okruženje u kojem kršćanska vizija prožima svaku disciplinu i svaki susret. Odgajatelji su pozvani na odgovornost koja nadilazi radni ugovor: njihovo svjedočanstvo ima jednaku vrijednost kao njihove lekcije. Zato je formacija učitelja — znanstvena, pedagoška, kulturna i duhovna — presudna. Dijeljenje zajedničke odgojne misije traži put zajedničke formacije, “inicijalni i trajni projekt formacije sposoban prepoznati odgojne izazove našega vremena i dati najučinkovitije alate za njihovo rješavanje …” Potrebno je skrbiti srce koje sluša, pogled koji potiče i inteligenciju koja razlučuje.

5.3. Obitelj ostaje prvo mjesto odgoja. Katoličke škole surađuju s roditeljima; ne zamjenjuju ih, jer “dužnost … primarno pripada njima”. Odgojni savez zahtijeva namjeru, slušanje i suodgovornost; gradi se procesima, alatima i zajedničkim procjenama. To je i naporan posao i blagoslov: kad djeluje, potiče povjerenje; kad zakaže, sve postaje krhko.

6. Identitet i subsidiaritet

6.1. Gravissimum educationis već je dodijelio veliku važnost principu subsidiarnosti i shvaćanju da okolnosti variraju u različitim lokalnim crkvenim kontekstima. Sabor je artikulirao pravo na obrazovanje i njegova temeljna načela kao univerzalno valjana. Naglasio je odgovornosti roditelja i države. Smatrao je da obrazovanje koje omogućuje učenicima da “ocjenjuju moralne vrijednosti s pravom savješću” predstavlja “sveto pravo” i pozvao civilne vlasti da to poštuju. Upozorio je i protiv podvrgavanja obrazovanja tržišnim i financijskim logikama.

6.2. Kršćanski odgoj srodan je koreografiji. Kako je rekao moj prethodnik papa Franjo: “raditi na novoj ‘koreografiji’ koja poštuje ‘ples’ života stavljajući čovjeka u središte.” Formirati “cjelovitu” osobu znači izbjegavati segmentiranje. Kada je vjera istinska, nije samo jedan dodatni “predmet”, nego dah koji prožima svaku drugu disciplinu. Tako katoličko obrazovanje postaje kvasac u ljudskoj zajednici: stvara reciproćnost, nadilazi redukcionizam i otvara se društvenoj odgovornosti. Zadatak danas je usuditi se za integralni humanizam koji odgovara na pitanja našega vremena ne gubeći iz vida svoj izvor.

7. Kontemplacija Stvorenja

7.1. Kršćanska antropologija temelj je odgojnog stila koji potiče poštovanje, personalizirano vodstvo, razlučivanje i razvoj svih ljudskih dimenzija. Među njima duhovni nadahnuće nije sporedno; ispunjava se i jača kroz kontemplaciju Stvorenja. U kršćanskoj filozofskoj i teološkoj tradiciji, proučavanje prirode također ima svrhu pokazati tragove Boga u svijetu. Sveti Bonaventura piše kako je “cijeli svijet sjenka, put, otisak… u svakoj tvorevini odsjaj je božanskog modela, pomiješan s tamom.” To vrijedi i za plastičnost poučavanja prilagođenog različitim karakterima, koji se u svakom slučaju usmjeravaju prema ljepoti Stvorenja i njegovu očuvanju. Potrebni su odgojni projekti “interdisciplinarni i transdisciplinarni … provedeni sa mudrošću i kreativnošću.”

7.2. Zaborav zajedničke čovječnosti dao je povod podjelama i nasilju; kad Zemlja pati, najviše pate siromašni. Kršćanski odgoj ne može šutjeti: mora spojiti socijalnu pravdu i ekološku pravdu, poticati umjerenost i održive stilove života te oblikovati savjesti sposobne birati ne ono što je zgodno, nego ono što je pravedno. Svaki sitan čin — izbjegavanje otpada, odgovoran izbor, obrana javnog dobra — čini kulturnu i moralnu pismenost.

7.3. Ekološka odgovornost nije ograničena na tehničke podatke: potrebna je odgojna praksa koja uključuje um, srce i ruke: nove navike, zajednički stilovi, krepostne prakse. Mir nije odsustvo sukoba: to je nježna snaga koja odbacuje nasilje. Odgoj u “neoružanom i razoružavajućem” miru uči nas odložiti oružje agresivne riječi i osuđujućeg pogleda kako bismo naučili jezik milosrđa i pomirene pravde.

8. Odgojna konstelacija

8.1. Govorim o “konstelaciji”, jer je svijet katoličkog obrazovanja živa i pluralna mreža: župne škole i kolegiji, sveučilišta i viša učilišta, centri za strukovnu izobrazbu, pokreti, digitalne platforme, inicijative službenog učenja i pastoralne programe.

Svaka “zvijezda” ima vlastiti sjaj, ali zajedno crtaju put. Gdje je nekad bila suparništva, danas pozivamo institucije na konvergenciju: jedinstvo je najsnažniji prorok.

8.2. Metodološke i strukturne razlike nisu teret nego resurs.

Mnoštvo karizmi, ako se dobro uskladi, sastavlja plodnu i koherentnu sliku. U međusobno povezanom svijetu igramo se na dvije ploče: lokalnoj i globalnoj. Potrebna je razmjena nastavnika i učenika, zajednički projekti preko kontinenata, međusobno priznanje dobrih praksi, misijska i akademska suradnja.

8.3. Konstelacije reflektiraju svoj vlastiti sjaj u beskrajnom svemiru. Kao u kaleidoskopu, njihove boje međusobno se miješaju, stvarajući nove nijanse. To se događa i u katoličkim odgojnim ustanovama otvorenima susretu i slušanju civilnog društva, političkih i upravnih vlasti, kao i predstavnika gospodarskog i profesionalnog sektora. Potrebno je intenzivnije surađivati kako bi se obrazovne staze poduprle iskustvom i praksom. Povijest nas uči da naše ustanove primaju učenike i obitelji koji ne vjeruju ili ispovijedaju druge vjere, ali žele istinski ljudsko obrazovanje. Zato nadalje moramo promovirati participativne odgojne zajednice u kojima laici, redovnici, obitelji i studenti dijele odgovornost za odgojno poslanje, zajedno s javnim i privatnim institucijama.

9. Kretanje u nove prostore

9.1. Prije šestdeset godina Gravissimum educationis najavio je sezonu povjerenja: poticao je ažuriranje metoda i jezika. Danas je to povjerenje stavljeno na kušnju digitalnim okruženjem.

Tehnologije moraju služiti, a ne zamijeniti osobu; obogatiti proces učenja, a ne osiromašiti odnose i zajednice. Sveučilište i katolička škola bez vizije rizikuju bezdušnu učinkovitost i standardizaciju znanja, što onda postaje duhovno osiromašenje.

9.2. Potrebna je pastoralna kreativnost da se nastani u tim prostorima: jačanje formacije učitelja, uključujući digitalno polje; poticanje aktivnog poučavanja; promicanje službenog učenja i odgovornog građanstva; izbjegavanje tehnofobije. Stav prema tehnologiji ne može biti neprijateljski, jer “tehnološki napredak dio je Božjeg plana za stvorenje”. Ali zahtijeva razlučivanje u didaktičkom planiranju, procjeni, platformama, zaštiti podataka i pravednom pristupu. Nijedan algoritam ne može zamijeniti ono što čini čovjekovo obrazovanje: poeziju, ironiju, ljubav, umjetnost, radost otkrića i učenje iz pogrešaka.

9.3. Ključna točka nije tehnologija, nego način na koji je koristimo. Umjetna inteligencija i digitalna okolina moraju biti usmjerene prema zaštiti dostojanstva, pravde i rada; moraju se upravljati kriterijima javne etike i participacije; trebaju biti popraćene odgovarajućom teološko-filozofskom refleksijom. Katolička sveučilišta imaju odlučujuću zadaću: ponuditi “diakoniju kulture”, manje katedri, više stolova za zajedničko sjedenje, bez nepotrebnih hijerarhija, da dotaknemo rane povijesti i u Duhu tražimo mudrost iz života naroda.

10. Sjevernjača Globalnog kompakta o obrazovanju

10.1. Među zvijezdama koje nas vode jest Globalni kompakat o obrazovanju. Rado prihvaćam to proročko nasljeđe koje nam je povjerio papa Franjo. Poziv je to na stvaranje saveza i mreža za obrazovanje u univerzalnom bratstvu. Njegovih sedam staza ostaju temelj: stavljanje osobe u središte; slušanje djece i mladih; promicanje dostojanstva i pune participacije žena; prepoznavanje obitelji kao prvog odgajatelja; otvorenost za dobrodošlicu i uključenost; obnova ekonomije i politike u službi čovječanstva; briga za naš zajednički dom. Te su “zvijezde” nadahnule škole i sveučilišta širom svijeta.

10.2. Šezdeset godina poslije Gravissimum educationis i pet godina nakon Kompakta, povijest nas s novim žarom poziva. Brze i duboke promjene izlažu djecu i mlade neviđenoj ranjivosti. Nije dovoljno čuvati: potrebno je ponovno pokrenuti. Tražim od svih odgojnih tijela da otvore sezonu koja govori srcima novih generacija, ponovo stvarajući znanje i smisao, kompetencije i odgovornost, vjeru i život. Kompakt je dio šire Globalne obrazovne konstelacije: karizme i ustanove, iako različite, čine jedinstveni i sjajni dizajn koji vodi naše korake u tami sadašnjeg vremena.

10.3. Sedam putova dopunjujem s tri prioriteta. Prvi se tiče unutarnjeg života: mladi traže dubinu; trebaju prostor za šutnju, razlučivanje i dijalog sa savješću i s Bogom. Drugi se tiče digitalnog čovjeka: obrazujmo za razboritu uporabu tehnologije i AI, stavljajući osobu ispred algoritma i usklađujući tehničku, emocionalnu, društvenu, duhovnu i ekološku inteligenciju. Treći se tiče nenasilnog i razoružavajućeg mira: obrazujmo za nenasilne jezike, pomirenje, gradnju mostova, a ne zidova.

10.4. Svjesni smo da katolička obrazovna mreža ima jedinstveni doseg. To je konstelacija koja se prostire na svaki kontinent, s posebnom prisutnošću u područjima s niskim prihodima: konkretno obećanje obrazovne mobilnosti i socijalne pravde. Ta konstelacija traži kvalitetu i hrabrost: kvalitetu u pedagoškom planiranju, formaciji učitelja i upravljanju; hrabrost u omogućavanju pristupa najsiromašnijima, podupiranju krhkih obitelji, promicanju stipendija i inkluzivnih politika. Evanđeoska besplatnost nije retorika: to je stil odnosa, metoda i cilj. Gdje je pristup obrazovanju privilegij, Crkva mora otvarati vrata i izumljavati puteve.

11. Nove karte nade

11.1. Na šezdesetu obljetnicu Gravissimum educationis Crkva slavi plodnu obrazovnu povijest, ali isto tako osjeća imperativ ažuriranja svoje ponude u svjetlu znakova vremena. Katoličke odgojne konstelacije inspirativna su slika kako tradicija i budućnost mogu ispreplesti bez proturječja: živa tradicija koja se pruža prema novim oblicima prisutnosti i služenja. Konstelacije nisu neutralni i inertni nizi iskustava; umjesto lanaca, usudimo se misliti konstelacije, njihova ispreplitanja puna čuda i poticaja. U njima je sposobnost navigacije izazova s nadom, ali i hrabrom revizijom, bez gubitka vjernosti Evanđelju. Svjesni smo poteškoća: hiper-digitalizacija može fragmentirati pažnju; kriza odnosa može raniti psihu; društvena nesigurnost i nejednakosti mogu ugušiti želju. Pa ipak, upravo tu katoličko obrazovanje može biti svjetionik: ne nostalgični utočište, nego laboratorij razlučivanja, pedagoške inovacije i proročkog svjedočanstva. Iscrtavanje novih karata nade — to je hitnost poslanja.

11.2. Molim odgojne zajednice: razoružajte riječi, uzdignite oči i sačuvajte srce. Razoružajte riječi, jer odgoj ne napreduje polemikama, nego blagosti koja zna slušati. Uzdignite oči. Kao što je rekao Bog Abrahamu: “Pogledaj u nebo i prebroji zvijezde” (Post 15,5): znati kamo idemo i zašto. Sačuvajte srce: odnosi prije mišljenja, ljudi prije programa. Ne trošite vrijeme i prilike: “naš je sadašnji trenutak intuicija; vrijeme koje živimo i koje moramo iskoristiti prije nego iscuri između prstiju.”

11.3. Povjeravam ovo putovanje Djevici Mariji, Sedes Sapientiae, i svim svetim odgajateljima. Obracam se Pastirima, posvećenima, laikima, odgovornima za ustanove, učiteljima i studentima: budite sluge svijeta obrazovanja, koreografi nade, neumorni tragači mudrosti, vjerodostojni tvorci izraza ljepote. Manje etiketa, više priča; manje sterilnih kontrasta, više skladâ u Duhu. Tada naša konstelacija neće samo svijetliti — ona će nas voditi prema istini što oslobađa, prema bratstvu koje učvršćuje pravdu, prema nadi koja ne razočarava.

Sveta Stjepanova bazilika, 27. listopada 2025.

Večer pred 60. obljetnicu

LEO PP. XIV

Bilten Tiskovnog ureda Svete Stolice, 28. listopada 2025.

[1] LEV XIV, Apostolska pobudnica Dilexi te (4. listopada 2025.), br. 68.

[2] Usp. IVAN XXIII., Enciklika Mater et Magistra (15. svibnja 1961.).

[3] IVAN PAVAO II., Apostolska konstitucija Ex corde Ecclesiae (15. kolovoza 1990.), br. 1.

[4] LAV XIV., Apostolska pobudnica Dilexi te (4. listopada 2025.), br. 69.

[5] LAV XIV., Apostolska pobudnica Dilexi te (4. listopada 2025.), br. 70.

[6] LAV XIV., Apostolska pobudnica Dilexi te (4. listopada 2025.), br. 72.

[7] KONGREGACIJA ZA KATOLIČKI ODGOJ, Uputa „Identitet katoličke škole za kulturu dijaloga“ (25. siječnja 2022.), br. 32.

[8] JOHN HENRY NEWMAN, Ideja sveučilišta (2005.), str. 76.

[9] Usp. KONGREGACIJA ZA KATOLIČKI ODGOJ, Instrumentum laboris Obrazovanje danas i sutra: obnavljajuća strast (7. travnja 2014.), Uvod.

[10] S.E. Mons. ROBERT F. PREVOST, O.S.A., Omelia all’Università Cattolica Santo Toribio de Mogrovejo (2018.).

[11] Usp. JOHN HENRY NEWMAN, Spisi o Sveučilištu (2001.).

[12] LAV XIV., audijencija s članovima Zaklade Centesimus Annus Pro Pontifice (17. svibnja 2025.).

[13] Ivi.

[14] Nj.E. Mons. ROBERT F. PREVOST, O.S.A., Homilija na Katoličkom sveučilištu Santo Toribio de Mogrovejo (prosinac 2016.).

[15] KONGREGACIJA ZA KATOLIČKI ODGOJ, Okružnica Obrazujemo zajedno u katoličkim školama (8. rujna 2007.), br. 20.

[16] II. VATIKANSKO EKUMENSKO VIJEĆE, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, Gaudium et spes (29. lipnja 1966.), br. 48.

[17] II. VATIKANSKO EKUMENSKO VIJEĆE, Deklaracija Gravissimum educationis (28. listopada 1965.), br. 1.

[18] PAPA FRANJO, Govor studentima u povodu Svjetskog dana mladih (3. kolovoza 2023.).

[19] SVETI BONAVENTURE IZ BAGNOREGIJA, Collationes in Hexaemeron, XII, u Opera Omnia (priredio Peltier), Vivès, Pariz, t. IX (1867), s. 87-88.

[20] PAPA FRANJE, Apostolska konstitucija Veritatis gaudium (8. prosinca 2017.), br. 4c.

[21] LAV XIV., Pozdrav iz središnje lože Bazilike sv. Petra nakon izbora (8. svibnja 2025.).

[22] DIKASTERIJAT ZA NAUK VJERE I DIKASTERIJAT ZA KULTURU I OBRAZOVANJE, Napomena Antiqua et nova (28. siječnja 2025.), br. 117.

[23] Usp. Statistički godišnjak Crkve (ažurirano 31. prosinca 2022.).

[24] Nj.E. Mons. ROBERT F. PREVOST, O.S.A., Poruka Katoličkom sveučilištu Santo Toribio de Mogrovejo povodom 28. obljetnice osnutka (2016.).